Prvi grijeh
Bez tebe sam na ovom svijetu kao pusta ulica .. - Zauvijek pamtim te kao prvi grijeh :$

Zauvijek pamtim te kao prvi grijeh :$

Bio si moje najdraže i tu sam najteže pogriješila.

15.03.2013.

Bez tebe sam na ovom svijetu kao pusta ulica ..

U ovoj snježnoj noći dok kazaljke na satu lagano otkucavaju naš kraj , ja uzaludno svoje skrovište pokušavam naći u tvome zagrljaju.Padam pred iskušenje dal' se boriti ili posustati.Suze lagano klize niz moje obraze i utapaju se u jastuk kao pahulje koje žure da dotaknu tlo i istope se.. Kraj je zar ne !? Naš sat je davno otkucao , nestali smo .. A šta ostaje ? Hladan pogled dvoje ljudi koji se tako dobro poznaju , hladan kao ovaj januarski zrak.. Par uspomena neizbrisivih iz srca , iz sjećanja i još jedna bol koja me sustiže i lomi.. Volim slušati tišinu , tako se brže utopim u svojim mislima , ponekad uspijem i čuti otkucaje svoga srca koji uspore na svaki moj uzdah.. Najmoćnija vodena sila , kako je Balaš nazva , i dalje se utapa u mome jastuku , ona je bar našla svoje skrovište a ja i dalje gubim.. gubim tebe , gubim sebe , gubim nas. Život je velika lutrija a ja rođeni baksuz pa nikad da dočekam dobitak koji bi od sreće tako sebično čuvala.. Ponos , šta mi ono biješe ponos ? Jedan glupi osjećaj koji sam ja stalno gazila a drugi su ga čuvali.Odvajao me je od mnogih , čak i od onih koji su se zakleli da nikad neće otići , odustati.Više ne boli kraj , boli izdaja , porušena obećanja , pogažene zakletve. Nisam ni tužna , zašto bih bila , upoznah davno bol pa se navikoh na nju , ona me ne može više rastužiti. Ja sam samo razočarana , razočarana u realnost , u ljude , u sreću za koju su mi govorili doći će , a nije došla.. Razočarana u nas.. a to je posljednje što se trebalo dogoditi zar ne ? Pa dobro , dogodilo se i šta dalje , opet ono pitanje koje me muči danima , boriti se ili posustati !? Boriti se za nešto što će vremenom svakako nestati i izblijediti ili posustati i patiti sebe pitanjem " a šta bi bilo kad bi bilo" . Ja mili odustajem. Odustajem od tebe , od nas. Izdalo me i ovo malo snage , prepustila sam se porazu , dušu prodala bolu i nema nazad. Mogu samo ići dalje , varati ljude grčem za koji oni misle da je osmijeh i potajno maštati , da smo mi , baš mi mogli biti sretan par u ovoj snježnoj noći i pustiti da se pahulje tope na našim usnama dok kazaljke na satu otkucavaju ponoć a ne naš kraj. Željela bih i tebe slagati da sam preboljela i da mi nije stalo , iako jeste , o još kako , ali ti si mi davno naučio čitati iz očiju , moj prazan pogled sa osmijehom na licu kaže istinu. Reči će ti da te volim , da čeznem dok tijelo drhti pod dozom alkohola i da nisam i ne mogu nikada preboljeti.