Život je san..

Kada smo bili mali sanjarili smo vješto o nečemu, sanjarili smo kako imamo najljepše igračke, kako imamo najljepše dvorište za igru, pa smo sanjarili da smo doktori, advokati, i još mnogo štošta.Onda smo ležeći uvečer u krevetu i promatrajući kroz odškrinjut prozor zvijezdano nebo oduzimali i sabirali naše snove, i na kraju bi nam ostali samo oni najvažniji, ali ti snovi su bili obično vezani za nešto što volimo da radimo, te bi se trudili da ih ispunimo.Kako smo rasli naši snovi su prelazili u stvarnost, neke igračke koje smo imali od prije bile su nam draže od najskupljih i najnovijih koje su druga djeca imala, bile su nešto najdragocjenije što smo posjedovali.Pa u sljedećoj fazi smo shvatali da je sve u novcu, da se sve može kupiti, ali ne može, ne možeš kupiti zdravlje, ne možeš kupiti ljubav, ne možeš kupiti sreću.Roditelji su uvijek bili tu da nam daju bilo kakvu podršku, moralnu ili finansijsku, oni su uvijek bili i ostat’ će naša desna ruka.I na kraju kada smo ostvarili svoj najveći san da radimo to što volimo, tada smo shvatili da to i nije bio onaj veliki san o kojem smo oduvijek maštali.Naš najveći san je bio ljubav, porodica, dom, sreća i pogled sa fotelje na svoju djecu koja se igraju onako dražesna, sretna ispred toplog kamina.I na kraju kada sve ponovo saberemo i oduzmemo, shvatamo da je život šta drugo ako ne san i da iz dana u dan sanjarimo nešto novo, bilo realno ili ne, i da će nam se nešto od toga ostvariti, samo trebamo vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, jer ko će ako nećemo mi..

dreamer21
I volela je da sanjari na nekim dosadnim časovima.. I da čita. Sećam se kako je gutala knjige, jednu za drugom..

2 komentara

  1. Svaka čast na ovom postu. Snovi su nešto što spada u najosnovnije potrebe svake osobe. Nešto što nam pomaže da zavirimo i osvijetlimo čak i najtamnije ćoškove. Uz snove se rađamo sanjajući da smo okruženi svim dječijim radostima. Uz njih odrastamo sanjajući ljubavlju i srećom protkanu budućnost. Uz njih umiremo sanjajući put u raj 🙂

Komentariši