U ovom sutonu laži gdje se ljudi kriju pod maskama i svoje pravo lice pokažu tek kada se naučiš služiti njihovim trikovima , ti ćeš me bezuspješno tražiti. Lutat ćeš svijetom , osjetiti tuđe uzdahe, dodire , poljubce koji su tu samo da ti strast smiruju. Žalit ćeš mili što si odustao , nestao , bacio sve kada nam je tako malo trebalo. I željet ćeš da te primim u svoj zadrljaj pun nade , nade za nas.
– Bit će kasno .
Kasno da se vrijeme vrati , kasno da se pruži druga šansa.
– Rekla sam da ču te čekati , lagala sam.
Zašto čekati nešto za šta nisi siguran ni da će doći , zašto se nadati , kada nade možda i nema , uostalom zašto zavaravati sebe !?
Neke ljubavi nikad ne izblijede , nikad se ne prebole , a ti si ona moja “nikad zaboravljena” ujedno i nikad dočekana. Neko moj koji zapravo i nije moj , neko bitan a neko koga nemam. Sve si moje a ustvari ništa si mi. Samo jedan oteti uzdah , rana na srcu i neko davno izgubljen.
– Možda te neki dvadeset i prvi novembar opet meni vrati , ko zna.
Ne želim se nadati , to uvijek završi suzama. Bolje biti pozitivno iznenađen nego razočaran.