Ljudi pate od datuma. A datumi su nebitni ako ljudi nisu vrijedni sjećanja. Neki nažalost, nisu. Ne bole datumi, ne bole prva svitanja. Bole iluzije, prazne riječi. I prava lica…

I ono malo sreće što sam s tobom imala , skupo sam platila. Ova godina me puno koštala , i najgore od svega je što me uspomene i dalje gaze i lome, što iz dana u dan sve više fališ. A novembar je , naš mjesec , naši dani , sve je tu , samo ti nisi. Ne znam kojom zaslugom ne mogu da stavim tačku na sve i čemu sva ova bol !? Ne treba meni puno , samo jedan tvoj pogled pun kajanja za sve preplakane i odbolovane dane , jedan zagrljaj da osjetim tvoj dodir i samo da me još jednom nazoveš svojom. Hah , koji snovi , sanjaj Aida , samo to i možeš , drugu on sad grli i voli , a ti stojiš u mjestu. I šta ću , tako mi je kako mi je , voli tajno , laži narodu , a sebi u ponoć priznaj po ko zna koji put da ti niko nikada više neće značiti kao on. Bez zaborava , bez preboljavanja , jučer , danas , sutra i zauvijek volim te.