Alber Camus – “Stranac” – Merso; bezosjećajni ubica ili čovjek u apsurdnom svijetu Esej za školu

Ljudska psiha je jako složen proces i svi smo svjedoci gluposti koje činimo kada se desi samo jedan spoj u tom procesu. Apsurdni život Mersoa jeste krojen bezosjećajnošću pa ga malo šta dotiče, time dobija titulu bezosjećajnog ubice , ali nismo li mi svi ponekad takvi !? Ubijamo i mi često nekoga ili nešto bez trunke kajanja, u više slučaja nesvjesno. Ili pucamo u nečije srce ili lomimo nečije osjećaje , tjeramo nekoga da zbog nas gazi ponos , i zašto i mi sami ne dobijemo onda titulu bezosjećajnih !? Osuđeni smo svi podjednako od strane drugih, tuđi jezici prosipaju blato po nama ne obazirući se na to šta se ustvari u nama dešava. Kada sve saberemo i oduzmemo zar nas monotoni život u biti i ne dovodi do bezosjećajnosti ? Kada se svaki dan sa istim sadržajem povlači jedan za drugim, tu nestajemo mi , ostaju navike , tu se gube osjećaji ostaje praznina. I nije loše kada smo tužni , razočarani ili sretni , najgore je kada smo prazni. Kada razum viče u pomoć , kada glavom udarimo od neki imaginarni zid skrojen našom maštom pa se zapitamo šta dalje činiti. I nemamo odgovor, ama baš nijedan, i to je valjda razlog ili opravdanje naših pogrešnih koraka vođenih monotonijom i bezosjećajnošću. I koliko god duboko ulazila u ovu temu , i činjenice gledala sa različitih kutova i dalje ne bih znala reći konkretno koju titulu da dodijelim Mersou, moj sud se gasi , pa nekako nalazim opravdanja za sve, ili ‘pak pronalazim sebe u nekim djelovima pa ne dozvoljavam da mu se sudi. I zaista smo mi svi bezosjećajne zvijeri, sakrivene duboko negdje u nama koje vode borbu sa osjećanjima i ljudskosti pa ko pobijedi i prvi izađe na vidjelo.

dreamer21
I volela je da sanjari na nekim dosadnim časovima.. I da čita. Sećam se kako je gutala knjige, jednu za drugom..

Komentariši